Skolski list Breza

 

Embed or link this publication

Description

Skolski list ucenika OS Slavka Kolara Hercegovac

Popular Pages


p. 1



[close]

p. 2

Izdavač: Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac Za izdavača: Vera Obrovac, ravnateljica Uredništvo: Učenici: Antonela Bosilj, Josipa Tutić, Mateja Jurčić, Ivana Klarić, Lidija Klobučar, Luka Slivar Učitelji: Blaženka Šantalab, Kristina Smiljić, Zdravko Damjanović, Marija Bačak i Barbara Evaj Adresa uredništva: Braće Petr 2 43284 Hercegovac E-mail: os-hercegovac-001@skole.htnet.hr Odgovorna urednica: Vera Obrovac, ravnateljica Lektura i korektura: Stjepan Banas, prof. Računalna obrada i grafička urednica: Blaženka Šantalab, učiteljica informatike Naslovnica: Zdravko Damjanović, prof., fotografija webtimovaca prije dodjele nagrade u Splitu Tisak: Naklada: KAZA Dva desetljeća ravnateljstva Vere Obrovac Zvjezdane staze naših informatičara Zapisane riječi vječni su imetak koji iza nas ostaje Znanje je imanje Eko bilten-priroda je naša mati Iz stvarnosti u bajku s učenicima razredne nastave Pjevamo, sviramo, plešemo, glumimo, krasnoslovimo Stručni suradnici i učitelji javljaju Športske stranice 3.-4. 5.-7. LO 8.-11. 12. 13.-20. 21.-24. 25 26.-27. 28.-31. FOTOGRAFSKI UPUTNIK 13 “Skockali” se među 88 škola u Hrvatskoj Terenska nastava u šumi Trupinski gaj 5 14 Sekcija “Pčelice” V A L E n t I n O V 14 19 Obnovljivi izvori energije Škola u prirodi 13 28 O 50 godina ŠŠD “Dinamo” 27 Engleski jezik na drugačiji način

[close]

p. 3

Intervju s ravnateljicom—dva desetljeća ravnateljstva Vere Obrovac Dva desetljeća ravnateljstva Vere Obrovac (Intervju novinarke Josipe Tutić učenice VIII. razreda) 1. Gdje ste i kada rođeni? Rođena sam u Garešnici 26. lipnja 1958. godine. 2. Gdje ste završili osnovnu i srednju školu, gdje ste studirali i kakvo ste zvanje stekli? Osnovnu školu završila sam ovdje, u Hercegovcu, gimnaziju u Bjelovaru. Željela sam biti nastavnica predmetne nastave i otišla studirati u Banja Luku. Po završenoj Pedagoškoj akademiji stekla sam zvanje nastavnika matematike i fizike. 3. Vaše prvo radno mjesto i koje ste predmete predavali? Zaposlila sam se u Velikoj Trnovitici 7. rujna 1979. Moram reći da sam nakon diplomskog ispita odmah dobila posao. Predavala sam matematiku i fiziku, a prva ravnateljica bila mi je tvoja sadašnja nastavnica biologije i kemije Marija Bačak. 4. Kada ste došli u našu školu i kada ste postali ravnateljica? U Velikoj Trnovitici sam radila 7 godina. U OŠ Slavka Kolara počela sam raditi 1. studenoga 1986. Tada dan Svih svetih nije bio blagdan i ja sam upravo na taj dan došla u našu školu. Ovdje sam predavala matematiku i fiziku, sve do ljeta 1991 .kada sam 8. srpnja počela svoj ravnateljski staž koji traje sve do danas. Ovo mi je 21. godina ravnateljstva. Kroz godine mijenjali su se zakoni i moja zaduženja te sam uz ravnateljstvo jednim dijelom radila i u nastavi predavajući matematiku u jednom ili dva razredna odjela. 5. Radili ste u razredu i već ste više od 20 godina ravnateljica. Što je teže, biti učitelj ili ravnatelj i zašto? Ja sam oduvijek željela poučavati, biti učiteljica i u razredu se osjećam odlično. Ravnateljski posao je puno složeniji. Potrebno je puno učenja i praćenja zakona, strpljenja, flekibilnosti, vremena. Tu su i drugi čimbenici o kojima ovisi rad škole: roditelji, lokalna zajednica, županijske i državne institucije, poslovni suradnici s kojima ravnatelj mora surađivati. Dakle, teže je biti ravnatelj. 6. Postali ste učiteljica, a potom i ravnateljica kada se još nisam ni rodila. Kakva je razlika generacija učenika nekada i sada? Od početka mojeg radnog vijeka prošlo je nepune 33 godine. To je više od 3 desetljeća što ni sama ne mogu vjerovati. Naravno da se generacije razlikuju. I vremena su drukčija, kako se to u narodu kaže. Ranije generacije su bile strpljivije, učenici su više razmišljali, zaista su ulagali puno napora za rješavanje pojedinih zadaća, istraživali su i čitali da bi došli do informacija i podataka koji su im bili potrebni. Sada je to sasvim drukčije. Mediji su zavladali svijetom. Informacije za koje je nekad trebalo vremena da ih saznamo, sada su nam na dlanu. Internet i sve informacijskokomunikacijske tehnologije omogućavaju nam brzu dostupnost mnogim podacima. Zato sada učenici ulažu manje napora za stjecanje novih spoznaja, manje i razmišljaju, nemaju dovoljno strpljenja za rješavanje problema. Uvijek ima izuzetaka, ali valjalo bi se sjetiti da za sve postoji vrijeme, mjesto i ljudi, samo treba uložiti trud i međusobno se uvažavati. 7. Kakvi su učitelji bili nekada, a kakvi su danas? I kod učitelja postoje razlike. Svatko je počeo raditi u svoje vrijeme, u različitim uvjetima, prema različitim zakonima, nekada je sve bilo teže postići pa su tako i učitelji bili izdržljiviji, strpljiviji, sve je nekako bilo strože, današnji učitelji moraju vladati novim tehnologijama kako bi uspješno ostvarivali svoje zadaće. Mladi učitelji koji dolaze lakše se snalaze u novim tehnologijama, brzi su, ali je ponekad potrebno više postupnosti i strpljenja u radu. Upornost i dosljednost važne su osobine učitelja i nekada i sada. 8. Recite mi što je sve učinjeno u vrijeme vašeg ravnateljstva na poboljšanju uvjeta rada kako za učitelje, tako i za učenike u našoj školi? 3 Ravnateljica Vera Obrovac Kad sam postala ravnateljica prva misao mi je bila da moram svima u školi, učenicima i radnicima osigurati što bolje uvjete rada. Ako to učinim, moći ću očekivati bolje rezultate, mislim na uspjeh učenika, zadovoljstvo svih i promidžbu škole u cjelini. Međutim, 1991. počeo je Domovinski rat. Prva školska godina mojeg ravnateljskog staža bila je ratna godina. Cijelo prvo polugodište bilo je u znaku uzbuna i odlazaka u skloništa (to su bile garaže stambene zgrade gdje je sada Big-ben). Radili smo u ratnim uvjetima, nastojali sačuvati ono što imamo. Naredne 4 godine događale su se značajne političke i društvene promjene. Proglašena je samostalna Republika Hrvatska, rat je trajao do 1995., mijenjali su se propisi, a time i financiranje školstva. Mi smo marljivo radili, uređivali i opremali školu. Početak izgradnje novog dijela škole Breza

[close]

p. 4

4 Intervju s ravnateljicom—dva desetljeća ravnateljstva Vere Obrovac dogovorom uzeti u obzir najbolje prijedloge za uvođenje promjena. Ono što se pokazalo dobro ranije, treba nastaviti i usavršavati, a mijenjati ono što nije bilo dobro. 11. Što mislite o uvođenju državne mature i u osnovnim školama? Uvođenje državne mature u osnovne škole trebalo bi omogućiti osmašima realnije i pravednije upise u srednju školu. Obzirom na složenost te vrste provjeravanja znanja, potrebno je sustavno i detaljno sve pripremiti, predvidjeti sve mogućnosti kako se ne bi događali propusti i pogreške. Naravno, sa svime je potrebno na vrijeme upoznati učenike, roditelje i učitelje. 12. Što mislite o uspješnosti rada i uspjehu učenika u našoj školi? Zaista sam zadovoljna uspjehom naših učenika i uspješnošću škole u cjelini. Višegodišnji ravnateljski staž omogućio mi je brojna saznanja o drugim školama u Hrvatskoj. Često sam sudjelovala u analizama postignuća i mogu neskromno reći da smo vrlo uspješni i izvrsni. 13. Izdvojite one uspjehe po kojima je naša škola prepoznatljiva. Uz redovitu i izbornu nastavu i zapažena postignuća u učenju, naši učenici su uključeni u brojne oblike izvannastavnog i dodatnog rada, te u projekte. Prepoznatljivi smo po suradnji s OŠ Martici, projektu ekoškole, postignućima literarno novinarske družine i web tima. Izuzetno aktivni su i kemičari, dramsko-recitatorske družine, geografi, likovnjaci, matematičari, športaši, tamburaši, zadrugari. Proveli smo projekte čiji rezultat su knjige: Svjetlost riječi, Moj zavičaj – istočna Moslavina u slici, riječi i pjesmi, Svitanja i sutoni. Godišnje ili u dvije godine objavljujemo školski list “Breza”. Ističem i projekt „E za sve“ o energetskoj učinkovitosti i obnovljivim izvorima energije. 14. Prošle godine je izgrađena Školska športska dvorana. Kada će biti dovršena u cijelosti i biti osposobljena za uporabu? Prošle je godine završena prva faza izgradnje. Iskreno vjerujem da će naša Županija u naredne dvije godine pronaći izvore financiranja za drugu fazu, te dovršiti i opremiti dvoranu. Vremena su iznimno teška, ali trebamo biti optimisti. 15. Kako vidite školstvo ulaskom u Europsku uniju? Školstvo općenito treba biti na višoj razini u svakoj državi. Imajući u vidu samo činjenice da smo svi u školi naučili čitati, pisati i računati, svima bi moralo biti jasno kakav posao zapravo rade učitelji. Potrebno je puno strpljenja i senzibiliteta za djecu i mlade, za roditelje, užu i širu društvenu zajednicu. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju uz ove vrijednosti škola će biti jedan od čimbenika koji će čuvati i njegovati nacionalnu svijest i naše nacionalno biće. U brojnim kulturama europskih zemalja trebat će se istaći i pokazati na što višoj razini, a bez školstva je to nemoguće. 16. Što još treba učiniti kako bi uspješnost rada i uspjeh učenika bio još bolji? Potrebo je nastaviti s provođenjem projekata, nastojati osigurati dodatne izvore financiranja. Još boljem uspjehu učenika doprinijet će sustavnost i kontinuitet u radu: ponajprije učenika, suradnje roditelja i škole, stručnog usavršavanja učitelja. 17. Vaše poruke čitateljima našeg školskog lista, učenicima, roditeljima, učiteljima. Ovaj razgovor potakao me je na sažimanje svega što sam proživjela u zadnjih 21 godinu. Bilo je preteških i iznimno lijepih dana. Svima želim zahvaliti na doprinosu koji daju za naš zajednički uspjeh, neka budu ponosni na našu školu. Ja jesam. Da se upornost isplati, pokazuju podaci da smo 2001.-2002. dogradili, adaptirali i opremili zgradu matične škole, 2008. godine adaptirali smo i opremili obje područne škole u Ladislavu i Palešniku. 2010.- 2011. ostvarena je prva faza izgradnje školske športske dvorane. U skladu sa zakonima i potrebama otvarana su radna mjesta kako bi se zadaća škole ostvarivala što uspješnije. 9. Za vrijeme Domovinskog rata pale su i 3 zrakoplovne bombe u naše školsko dvorište. Kako Vam je bilo biti ravnateljicom u ratnim uvjetima i kako je tada organizirana nastava? Već sam spomenula rad u ratnim uv j et im a 199 1./1 9 9 2 . To je podrazumijevalo putovanja učitelja u mjesta iz kojih su naši učenici. Nastava se održavala u školskim zgradama u Hercegovcu, Ladislavu i Palešniku, a u Velikoj Trnavi i Ilovskom Klokočevcu u mjesnim domovima. Tu školsku godinu završili smo sa 70% ostvarenim Godišnjim planom i programom. Prvo polugodište je bilo zaista teško. Bila je subota 2. s t u d e n o g 1 9 91 . k a da s u u poslijepodnevnim satima naišli zrakoplovi i između ostalih, 3 rakete ispustili u školsko dvorište. Nastala su 3 velika kratera, preko zgrade je na asfalt padala zemlja po automobilima koji su u tom trenutku prolazili pored škole. Krovište i dvorišni prozori su bili jako oštećeni. Drugi dan smo s roditeljima prekrivali krovište, uzbune su nas nekoliko puta prekidale u tome. 10. U školstvu se stalno događaju različite reforme. Što vi mislite o tim reformama? Reforme su potrebne, ali pri njihovom donošenju valja najozbiljnije paziti što se njima želi postići. Kod nas je do sada, na žalost, izgubljeno previše vremena u pokušajima provođenja više reformi ili promjena u školstvu. Smatram da institucije koje su zadužene za školstvo trebaju na prvo mjesto istači potrebe odgoja i obrazovanja, djece i mladeži. Ne bi se trebalo događati da s promjenama vladajućih struktura, dolaze i reform e. Svi: vladajući i oporba trebaju zajedno, Krateri u školskom dvorištu poslije bombardiranja u Domovinskom ratu Novi dio naše škole

[close]

p. 5

Zvjezdane staze naših informatičara “Skockali se” među 88 Hrvatskoj, CARnet izabrao: škola u 5 Najuređeniju web stranicu u Hrvatskoj ima OŠ iz Hercegovca „Postovani, zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da je Vaša škola, O s n o v n a š k o l a S l a v k a Kolara, Hercegovac osvojila prvo mjesto na CMS natjecanju 'Skockajte web! 2010' u kategoriji senior.“ Nakon što smo primili ovu poruku našoj sreći nije bilo kraja. Naša web stranica škole izabrana je najboljom između 88 osnovnih i srednjih škola. Nakon ugodnog iznenađenja i silnog uzbuđenja, trebalo je smisliti kako otputovati po nagradu, jer je dodjela bila na CUC 2010 CARNet-ovoj konferenciji u Splitu. Budući da nismo željeli izdvajati učenike koji će putovati po nagradu, a u web timu je trinaest učenika, ravnateljica škole Vera Obrovac trudila se pronaći način da svi skupa otputujemo u Split. Njezin trud se isplatio i zahvaljujući Bjelovarsko-bilogorskoj županiji i Čazmatransu svi skupa, ravnateljica Vera, učiteljica i voditeljica web tima Blaženka i trinaestero učenika otputovalo je po nagradu. U Splitu nas vrijeme nije poslužilo, ali ni to nam nije moglo pokvariti raspoloženje. Nakon dodjele nagrada odmah smo krenuli kući, ali nastavu sljedeći dan nismo imali jer smo se vratili u kasnim noćnim satima. Nakon toga u pohodu je došlo nekoliko novinara i televizijskih ekipa. Evo dijela članka koji je napisao novinar Večernjeg lista Michael Palijan: „Prošarate li web stranicama osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj naići ćete od zastarjelih i neažurnih, do onih koje zbog odlična sadržaja odmah dodate u "Favorite" i češće posjećujete. Među potonjima je ona Osnove škole Slavka Kolara iz Hercegovca www.osskolara-hercegovac.skole.hr, o kojoj se brine 13-člani web-team učenika sedmih i osmih razreda. Trud učenika prepoznala je i Hrvatska akademska istraživačka mreža Carnet i na natječaju "Skockajte web! 2010" među 88 hrvatskih osnovnih i srednjih škola njihovu stranicu ocijenila najboljom. Neka sada netko kaže da naši webovci nisu istinski ponos škole, Hercegovca i naše županije. Blaženka Šantalab Web tim na dodijeli nagrade u Splitu Hercegovčanski pobjednički tim Članak iz Bjelovarskog lista Breza

[close]

p. 6

6 Zvjezdane staze naših informatičara Skockani, skockaniji, najskockasniji - zlatni drugu godinu za redom Nakon što je naša web stranica škole školske 2010./2011. godine pobijedila kao najbolja školska web stranica, nismo očekivali da će nam jednaki uspjeh poći za rukom i ove školske godine. Ove godine, osim što je web stranica trebala biti lijepo uređena, imali smo kao članovi Kluba najskockanijih još jedan zadatak, multidisciplinarno obilježiti Međunarodnu godinu šuma. U kategoriju Kluba najskockanijih ušli smo kao pobjednici s još sedam dosadašnjih pobjedničkih škola. Nakon što smo vidjeli koja je naša tema, bili smo oduševljeni i ni u jednom trenutku nismo razmišljati ne prihvatiti sudjelovanje. Odmah smo krenuli na posao. Prvo što smo učinili bilo je osmišljavanje sadržaja vezanih za Međunarodnu godinu šuma. Svi učenici i učitelji uključili su se u izvršenje ovog zadatka. Trebalo bi nam mnogo listova papira kada bismo opisivali sve aktivnosti koje smo provodili, zato ću nabrojati samo neke. Organizirali smo dvije terenske nastave. Kroz nastavne predmete obilježavali navedenu temu te izrađivali razne edukativne i nastavne materijale. Izradili smo posebnu web stranicu Šume naše bogatstvo, englesko– hrvatski slikovni rječnik, mnoštvo plakata i poruka o očuvanju šuma, provodili akcije sakupljanja starog papira, osmislili društvene igre: „Šumska avantura“, „Šumski monopoly“, memory kartice, zabavne sadržaje za učenike (osmosmjerke, križaljke, labirinte i dr.). Na satovima informatike učenici su kroz nove web 2.0 alate obrađivali temu, tako je nastalo mnoštvo radova u web alatima prezi, glogster, google sites i sl. Imali smo mnoštvo radionica gdje smo izrađivali reciklirani papir koji smo dalje upotrebljavali za izradu privjesaka, osmišljavali poruke koje smo pisali i lijepili na štapiće. Na glavnom trgu u Hercegovcu podijelili smo mještanima sadnice drveća, privjeske i poruke o šumama. Posjetili smo polaznike Dječjeg vrtića Maslačak, upitali što znaju o šumama, podijelili privjeske i poruke. Najteži zadatak web timu bio je kako sve te naše aktivnosti što bolje prikazati na stranici. Zbog toga smo koristili mnoge alate, kategorijama davali neobične nazive, animacijama ukrašavali tekst i sve to povezali u lijepu i Učenici web tima sa svojom učiteljicom Blaženkom Šantalab osmišljenu cjelinu. Sav sadržaj na web stranici trebao je biti postavljen do kraja rujna zajedno s ispunjenim izvješćem o provedenom zadatku. Članovi ocjenjivačkog suda 9.11. proglasili su našu web stranicu najboljom među dosadašnjim pobjedničkim stranicama. Oduševljeni smo i sretni što se trud ipak prepozna i nagradi. Učiteljica Blaženka otputovala je po nagradu (laptop) u Rijeku, na CARNetovu korisničku konferenciju gdje su proglašeni pobjednici. Učiteljica je pred budućim članovima kategorije Kluba najskockanijih održala predavanje gdje je prikazala što smo mi sve izradili za ovu zasluženu pobjedu. Web tim i učiteljica Blaženka Šantalab Ukrasne eko mačke Ukrasne eko mačke Listajući časopis Unikat učenice sedmog razreda Lucija Marenić, Magdalena Oršić i Diana Kliček sa svojom razrednicom Blaženkom Šantalab odlučile su iskušati svoju kreativnost i sudjelovati u nagradnom natječaju u kojem se trebalo izraditi ukrasne mačke prema zadanim kriterijima. Odlučile smo koristiti isključivo otpadni materijal poput starih tkanina, čepova, dugmeta i sl. Svaka od nas sašila je pet vrećica koje smo napunili vatom ili ostatkom materijala. Da bi naše vrećice „postale“ mačke dodali smo im rep, oči, uši, brkove. Izradili smo i zaljubljene mačke, mačke maškare, neizostavne heloo kity mačke. Kada su naše mačke bile gotove zaključili smo da im ipak nešto nedostaje…nisu imale svoju kućicu. Također od otpadnih materijala (tkanina, kartona i tuljaca wc papira) izradili smo kućicu u koju smo stavili mačke, fotografirali i poslali na natječaj. Breza Nestrpljivo smo čekali sljedeći broj Unikata u kojem su trebali biti objavljeni pobjednici. Zavladalo je veliko oduševljenje kada smo vidjeli svoja imena među dobitnicima. Naše eko ukrasne mačke osvojile su treće mjesto, a mi prigodne poklone. Učiteljica Blaženka Šantalab

[close]

p. 7

Zvjezdane staze naših informatičara 7 Marko dobio nagradu za najuspješniji crtež Portala za škole u budućnosti Na natječaj kojeg svake godine objavljuje Portal za škole odlučila sam potaknuti i naše učenike na s ud j el o va n je . N at je ča j j e organiziran povodom petog rođendana Portala za škole, a trebalo je filmom, pričom ili crtežom ilustrirati Portal za škole 2112. godine. Hoće li budući Portal biti smješten na serverima negdje daleko u svemiru dok će mu čitatelji pristupati putem moćnih osobnih računala? Hoće li tehnologija nametnuti neke sasvim nove načine praćenja informacija? Kako će izgledati stranice Portala koje će čitati učenici rođeni početkom 22. stoljeća? Bile su to neke od ideja o kojima su učenici trebali promisliti. Učenik Marijan Kovač svoju viziju budućnosti prikazao je filmom, učenici Luka Slivar, Marko Čavlović, Ana Lučan, Lara Bogdan i Marina Duk crtežom, dok su učenici web tima snimili film. Za sve učenike mogli smo glasovati putem online obrasca, a u finale je ušao naš Marko sa svojim kreativnim crtežom. Ovaj put svatko je za Marka mogao glasovati samo jednom, ali i to je bilo dovoljno da pobijedi. Markov crtež proglašen je najboljim, a on je za nagradu dobio smartphone, englesko-hrvatski rječnik i još nekoliko sitnica. U kategoriji filma nije bilo dovoljno prijavljenih radova te je Marijan osvojio prigodne poklone dok su učenici web tima za svoj rad dobili godišnju pretplatu na časopis Vidi, a svi učenici dobili poneku prigodnu sitnicu kao uspomenu na natjecanje. Učiteljica Blaženka Šantalab Markov pobjednički crtež “Sigurniji Internet za djecu i mlade” Internet je neizostavan dio naše svakodnevice, ponajviše među mladima. Kako bismo ih usmjerili na dobre i upozorili na loše strane Interneta, odlučili smo i u našoj školi sudjelovati u akciji Sigurniji Internet za djecu i mlade koju organiziraju Suradnici u učenju-zajednica učitelja i nastavnika. U akciju su se uključile učiteljica informatike Blaženka Šantalab, učiteljica engleskoga jezika Kristina Smiljić i knjižničarka Barbara Evaj koje su organizirale aktivnosti za učenike vezane uz sigurno korištenje Interneta. Tijekom dva tjedna održavane su radionice, predavanja, igranje društvene igre koju smo sami izradili, rješavanje kvizova, edukacije na nastavnim satovima za više razrede. Sav materijal, pripreme, fotografije, video-isječke, učeničke uratke, anketa, ilustrirana priča nalaze se na web stranici koju smo izradili posebno za tu namjenu. Adresa stranice je https:// s i t e s . g o o g l e . c o m / s i t e / sigurnostizastitanainternetu. Ciljevi akcije:  objasniti učenicima što znači   sigurnije korištenje Interneta upoznati učenike s prednostima i nedostacima Interneta upoznati učenike s posljedicama dijeljenja svojih osobnih podataka putem Interneta Ključni pojmovi: Internet, www, e-mail, chat, chat slang, blog, forum, društvena mreža, antivirusni program, spam, firewall, antispam, lozinka, korisničko ime, elektronički identitet, osobni podaci, autorsko pravo, citat facebook predatora, priča malih knjižničara. Tim malih knjižničara sačinjavali su učenici: Lorena Đuroković, Elena Šturlić, Katarina Šturlić, Mirna Bogović, Marko Čavlović i Josipa Čengić. Za nagradu dobili su torbe, knjige, brisalice za mobitel i diplome. Kape, brisalice i diplome dobili su i učenici čiji su radovi bili posebno zapaženi, a diplome i brisalice za mobitel i oni učenici čiji su ostvaraji dostavljeni na ovaj natječaj. Škola je kao znak zahvalnosti za sudjelovanje u ovoj akciji dobila diplomu. Članak o svim aktivnostima objavljen je na internetskih stranicama „Suranici u učenju“, a sve što su učenici ostvarili povodom ove akcije Sigurniji Internet za djecu i mlade možete pogledati na web stranici naše škole. Dario ima pune ruke posla Sukladno zadanim ciljevima i ključnim pojmovima natječaja, organizatoru je dostavljen veći broj učeničkih uradaka u različitim kategorijama. Ova edukativna i svake hvale vrijedna akcija potakla je učenike na razmišljanja i kreativnost koje su uz primjerene oblike motivacije voditeljica polučili i vrsne rezultate što potvrđuje i činjenica da su se tri uratka naših učenika našla među najuspješnijima: U web alatu prezi, uradak Sare Klobučar Opasan svijet Interneta i Ivane Klarić Sigurna plovidba Internetom i Mia u mreži Sudionici akcije Sigurniji Internet za djecu i mlade Breza

[close]

p. 8

8 Literati i novinari u pohodima hrvatskoj riječi “Zuji, zvoni, zveči, zvuči, šumi, grmi, tutnji, huči, To je jezik roda moga” (Petar Preradović) LITERATI I NOVINARI U POHODIMA HRVATSKOJ RIJEČI Svake godine u literarno-novinarsku družinu naše škole uključi se od 10 do 15 učenika. Iako smo mala družina, po njoj je naša škola prepoznatljiva diljem Lijepe Naše, jer kroz proteklih 20 godina naši literati i novinari dobitnici su impresivnog broja nagrada, priznanja i pohvala na različitim državnim susretima i smotrama pisanog stvaralaštva učenika osnovnih škola. Za ovaj dvobroj našeg školskog lista „Breza“ izdvojili smo samo poneke ostvaraje čiji su autori dobili nagrade na pojedinim državnim natječajima i susretima u protekle dvije školske godine. Primili su 14 nagrada i dobili 14 pohvalnica, a u 2011./2012. 10 nagrada i 8 pohvalnica. DALEKO Ja sam kao dan. Sunce sja na početku. U podne mi se čini sve je protiv mene. Kad' dan krene svojem svršetku, da umiri vjetar koji orkanski puše. Postajem noć i duša me zaboli, snovi se kao kuća od karata ruše, uzalud srce Boga moli sunce se ugasi, prekriju me tamne sjene. Sunce novo jutro veselo pozdravlja, Osjećam, majčina ruka me takla, nova nada u meni se javlja, ali majčin dodir, dodir je od stakla Hoće li dani nadmudriti noći? Hoće li majčin dodir postati krilo meko? Hoću li ikad sa suncem poći u svijet bez tame, negdje daleko...daleko… Emilia Fiala, VIII. razred, nagrađena pjesma na HDF, Zagreb, 21. XI. 2010. KONOPI TUGE I RADOSTI Isplele ljudske ruke užad i konope razne, vežu njima jedra, brodove i ruke robova, a u vezivanju misli i životnih lomova, ljudske ruke ostale su prazne. Udaljio se čovjek od čovjeka, brat od brata, popucali konopi koji srca vežu, hladne zime ljudske duše stežu. žive se životi iza zatvorenih vrata, Još samo djeca pletu konope radosti, njihova užad je plemenita i sveta, svijet bi bio puno ljepši i sretniji kad bi užad plelo srce djeteta. I zato pletite užad kakvu djeca pletu, nestat će tuge, mraka i rata, mir će zavladati u cijelom svijetu, svjetlo ljubavi će pokucati i na vaša vrata. Mihaela Kramarić, VIII. razred, Nagrađena pjesma na HDF, Zagreb, 21. XI. 2010. Breza

[close]

p. 9

Literati i novinari u pohodima hrvatskoj riječi „VESELA MAŠINA“ 9 Djedovo carstvo je naš voćnjak ili bolje reći šljivik, jer u četiri dugačka reda nanizala su se samo stabla šljiva. Sve su to starinske sorte; debeljare, bistrice i bjelice. Od ranog proljeća do kasne jeseni djed je u šljiviku. Istina, pomaže on tati i na polju, ali šljivik je na prvom mjestu. Čuva on svoje veliko stado šljiva kao oko u glavi. Raduje se sa svakim stablom kada se krošnje okite bijelim cvjetovima, a još je radosniji u jesen kada se zaplave i zabijele zreli plodovi. U potkrovlju štaglja već su pripremljene i uredno poslagane drvene kace. Pored štaglja je pecana uz koju su pripremljena drva za loženje pod bakrenim rakijskim kotlom koji blista od čistoće. Kada prvi plodovi šljiva počnu padati, djed ih naziva piškima (jer su to pišljive šljive), djed ih u ranu zoru počinje kupiti u pletenu košaru. Piške odlaže u posebnu kacu jer su loše kvalitete. Baka se ljuti što ne dolazi na doručak dok i posljednji pišak nije pokupljen. Kada sve šljive dozriju, započinje prava berba. Tata mora omotati vrh drvenog štapa jutenom vrećom, kako ne bi oštetio grane dok trese granu po granu svakoga stabla. Svi smo u akciji, a pomažu nam i susjedi. Ako šljive dobro rode, akcija traje i po desetak dana. Sestra i ja baš ne volimo puzati po šljiviku i iz dana u dan kupiti šljive, ali izdržimo sve dane šljivarske akcije, jer nas djed na kraju uvijek nagradi sa stotinu kuna. Kada stignu jesenji mrazevi počinje pečenje rakije. Kotao, koji u mojem selu nazivaju „vesela mašina“, radi dan i noć. U večernjim satima skupe se oko „vesele mašine“ naši susjedi, uglavnom djedovi i u pecani nastaje pravo veselje. Mi djeca pečemo pečenjake, a djedovi pričaju i pričaju, pijuckaju rakiju, a na kraju zapjevaju. Pjesma odjekuje do dugo u noć. Kada završi pečenje rakije u našoj pecani, „vesela mašina“ seli se, jer ima dva kotača, u pecanu naših susjeda, naravno, u pratnji moga djeda. Tako se uz „veselu mašinu“ provode dani i večeri sve do Božića. Nižu se priče, naviru sjećanja na mladost, ori se pjesma djedova, a ponekad im se pridruže i bake, a i mi djeca. Veseli se jesen, veseli se starost i mladost. Selom se širi miris šljivoša i mlade rakije. A jedne večeri pjesma utihnula. Moj djed je svima obznanio da je čuo, kada uđemo u Europsku uniju, bit će zabranjeno posjedovati „veselu mašinu“ i peći rakiju. Razljutili se djedovi i crveni u licu kao paprike, što od rakije, što od silne ljutnje i zaključili da će napisati pismo Vladi da se odmah takva odluka izbriše. Razljućene djedove umirila je moja mudra baka: „Dok mi uđemo u Europsku uniju, neće nam više trebati „vesela mašina“. Ispijat ćemo rakiju sa sv. Petrom i pjevati s anđelima na onom drugom svijetu.“ Zamislili se djedovi, uputili tužne poglede prema „veseloj mašini“, a onda potegnuli nekoliko ovećih gutljaja rakije i iz sveg glasa zapjevali: „Oj rakijo, rako, ja te volim jako, a ti sa mnom rako, u grabu polako!“ Lorena Đuroković, VII. razred, Državni LiDraNo, Šibenik, 10.-12. IV. 2011. NOVINARSTO – OPASNO ZANIMANJE Novinari nose svoje glave u torbi! Kada sam se u petom razredu upisala u literarno-novinarsku družinu bila sam oduševljena što ću moći pisati i objavljivati napisano u našem školskom listu i na WEB stranicama škole. Kako baš nisam „lirska duša“ zamolila sam našeg voditelja da me uputi u tajne novinarstva jer jednoga dana želim postati novinarka. U šestom razredu već sam bila upućena kako pisati vijest, novinarsku reportažu, osvrt ili prikaz, intervju, problemski članak, komentar, raspravu i koje su značajke novinarskog stila. Bilo je tu riječi i o istraživačkom novinarstvu, nadnaslovima, podnaslovima, formi, kompoziciji, objektivnosti, činjenicama, izvorima informacija i kako do njih doći, tako da sam tada shvatila da novinarstvo nije „mačji kašalj“ i već sam bila na najboljem putu da se ostavim tog zahtjevnog, a i vrlo odgovornog posla, ali zbog „kompe“ iz novinarske družine i poticajnog djelovanja voditelja i u sedmom razredu sam se ponovo prihvatila novinarskih izazova. Još uvijek u zanosu kako ću jednoga dana završiti studij novinarstva i postati poznata novinarka, dobila sam zadatak napisati moja promišljanja i osvrt o novinama i novinarstvu. Ozbiljno sam se prihvatila posla, prikupila nekoliko „Modrih lasti“, dnevnih tiskovina, voditelj mi ponudio i nekoliko zbornika LiDraNa da vidim kako pišu moji vršnjaci – novinari, dao mi je i nekoliko brojeva „Školskih novina“, a pozornije sam počela pratiti televizijske i radijske informativne emisije. Reportaže Branke Šeparović „Škrinja“ i prije sam s oduševljenjem gledala, jer objedinjuju izvrsne tekstove i dokumentarne fotografije. Informativne televizijske emisije su me razočarale, jer su gotovo svi sadržaji vijesti u crnom okviru: pljačke, prijevare, ubojstva, razbojstva, nasilja, prirodne i ljudske katastrofe, jednom rečenicom: Svjetska crna kronika, kao da je svijet postao velika crna rupčaga u kojoj nema ni trunka ljepote i dobrote. Taj crnokronički trend slijedi i dnevni tisak. „Modra lasta“ je namijenjena učenicima i njeni urednici i novinari vode računa o sadržajima koji interesiraju mladu generaciju. „Školske novine“ namijenjene su učiteljima, ali bilo bi dobro da ih čitaju i stariji učenici. Osobno bih izdvojila rubriku Marijana Šimega jer u njoj uvijek kritički piše o nekim aktualnim problemima našega školstva i rubriku „Naša svakidašnjica“ Marije Drobnjak Posavac koja piše o svakodnevnim problemima učenika i učitelja. U zbornicima LiDraNa u kojima su ponajbolji ostvaraji mojih vršnjaka – novinara prevladavaju intervjui, vjerojatno iz razloga što je to novinarska forma kojom su mladi novinari najbolje ovladali, a u drugim novinarskim vrstama još često lutamo. Breza

[close]

p. 10

10 Literati i novinari u pohodima hrvatskoj riječi Nisam sigurna koliko je i ovaj moj osvrt novinarski „čist“, ali sam se za njega odlučila, jer tko zna kakve na bih sve sugovornike mogla naići pri pisanju intervjua, jer svjedoci smo kakve sve sugovornike susreću naši profesionalni novinari kada žele napisati intervjue s poznatim osobama. Ne znam kako bih se snašla i što bih učinila kada bih naišla na nekog sugovornika poput Keruma (gradonačelnika Splita) ili Mamića (glavnog šefa NK Dinamo) i slične Kerumovce i Mamićevce, a pogotovu na osobe iz mafijaškog podzemlja. Činjenica da je u 2010. godini ubijeno 97 novinara dovoljno govori da je novinarska profesija jako, jako opasno zanimanje, pogotovu ako novinar poštuje novinarsku etiku i piše istinito i objektivno. Tada mu je glava stalno u torbi. Tako sam ja odlučila biti novinarka još samo iduću godinu, a kada završim osmi razred oprostiti se od novinarske karijere i nikada neću studirati novinarstvo. Radije ću biti čistačica ili spremačica, nego nositi glavu u torbi. Josipa Tutić, VII. razred Državni LiDraNo, Šibenik, 10.-12.IV. 2011. TUGA MOJE BAKE ŠTO NE GOVORI TURSKI Na početku Domovinskog rata moji roditelji, baka i djed izbjegli su iz Bosne u Hrvatsku. Tada im je Općina dala jednu napuštenu, oronulu kućicu u moslavačkom selu. Tata se pridružio Hrvatskoj vojsci i otišao u rat. Rijetko i nerado govori o tim danima ratovanja i ratnim stradanjima. Po završetku Domovinskog rata, vratio se, uspio je dobiti posao, kupiti nešto zemlje i uz državnu i općinsku pomoć, zajedno s djedom obnoviti i dograditi kuću. Unatoč tomu, djedova i bakina želja bila je da se vrate na svoju djedovinu u Bosnu, ali njihovo selo nalazilo se u Republici Srpskoj, tako da tata nije smio ni pomisliti na povratak jer je bio na popisu hrvatskih branitelja. Uspio je nagovoriti djeda da uz pomoć odvjetnika prodaju tamošnje imanje, a novac ulože u kupnju traktora i traktorskih poljoprivrednih priključaka. Djed je teška srca prihvatio ovu odluku. Mjesec dana nakon mojeg rođenja djed je umro. Nije bio star, a baka kaže da nije umro ni od bolesti, već od tuge za rodnim zavičajem. I njoj se uvijek pojave suze u očima kad govori o Bosni, ali kako kaže, pomirila se sa sudbinom i prigrlila ovu kuću i zemlju kao rodno ognjište, govoreći mi da je ja održavam na životu, jer sam njena najveća radost i sreća bez kojih bi umrla od tuge. Priznajem, nisam baš najbolja unuka na svijetu i ne provodim dovoljno vremena s bakom i to što provodi dosta vremena sama, sa svojim pletivom i molitvom, moja je krivica. Ali, ta moja dobra i brižna baka koja me toliko puta držala na koljenima, pričala priče i pjevala mi prije spavanja, čuvala moje djetinjstvo, prilagodljiva je i blagim pogledom, s puno ljubavi prihvaća moje odrastanje. Lijepi su mi trenuci kad sjedne pored mene, zagrli me i zajedno gledamo televizijski program. Sada su u modi turske televizijske serije koje zbog školskih obveza ne stignem, a baš i nemam posebnu želju gledati, ali tada je baka u maminom društvu koja također gleda te serije. I kao što smo mi mladi postali ovisnici o računalima i mobitelima, tako je i moja baka postala ovisnica o turskim serijama. Ne bi bio problem što baka gleda turske serije, ali ona ne zna čitati, ni pisati, tako da joj mama mora govoriti što se događa, a kada mama zbog svojih poslova ne stigne gledati poneku epizodu, ulogu „simultanog prevoditelja“ moram preuzeti ja. Uzaludno je uvjeravati baku da imam puno učiti i pisati zadaće. Pokušala sam i „znanstveno“ pomoći baki u odvikavanju od njene ovisnosti o turskim serijama govoreći joj da su Turci četiri stoljeća ugnjetavali i mučili bosanski narod, ali uzalud, jer u jednoj seriji glavni je lik žena po imenu Hajrija, a tako se zvala i bakina najbolja prijateljica i susjeda dok je baka živjela u Bosni. Bakina sjećanja na djetinjstvo i susjedu Hajriju „prikovala“ su baku za televizor, tako da je Hajrija iz serije postala bakina životna preokupacija, a meni pravo mučenje. Kada sam to priopćila svojoj baki, ona mi odgovori: „Ne znaš ti koliko sam ja tužna što ne govorim turski. Onda bih sve razumjela. Ovako ne ostaje ništa drugo, nego da me naučiš čitati pa će tvoje muke prestati.“ Našla sam se na stotinu muka i na kraju zaključila: „Možda ću prije naučiti baku čitati, nego što serija završi, jer će serija trajati još nekoliko mjeseci.“ Krenula sam u akciju. Nabavila sam Početnicu čitanja za prvi razred i otvorila večernju školu za poučavanje čitanja jedne jedine učenice, moje bake. Vjerovali ili ne, nakon mjesec dana, moja baka naučila je sva slova i počela čitati. Istina, u početku joj je prebrzo nestajao tekst s televizorskog ekrana, nije ga stigla do kraja pročitati, ali njena želja da shvati Hajrijinu sudbinu bila je toliko moćna da je baka uskoro usavršila tehniku čitanja tako dobro da joj je „simultani prevoditelj“ s turskoga jezika postao suvišan. Baka je bila tako sretna, kao kada prvašić dobije prvu peticu iz čitanja i učiteljica ga pohvali pred cijelim razredom. Ali tu nije kraj, baka sada hoće da je naučim i pisati. Za vrijeme zimskih praznika otvaram večernju školu opismenjavanja moje bake. Ako želite gledati turske serije i ne znate turski, ne znate čitati i pisati, pridružite se ove zime mojoj baki. Vrata moje škole su i za vas otvorena. Ivana Klarić, VIII. razred Državni LiDraNo, Šibenik, 2012. Breza

[close]

p. 11

Literati i novinari u pohodima hrvatskoj riječi OBEĆANJE LUDOM RADOVANJE 11 Nastavni sadržaji u osnovnoj školi toliko su rasterećeni da bi učenicima u našim školama trebalo osigurati cjelodnevni boravak, jer u školi provode više vremena nego njihovi roditelji na svojim radnim mjestima. Kada sam prije četiri godine pošla u peti razred, na „velika zvona“ najavljivano je rasterećivanje učenika i smanjivanje nastavnoga gradiva jer su učenici preopterećeni suvišnim i nepotrebnim sadržajima. Održavani su stručni skupovi i simpoziji, imenovana stručna povjerenstva sastavljena od pedagoga, psihologa, sociologa, doktora znanosti pojedinih zvanja i struka, razrednih i predmetnih učitelja koji su trebali donijeti odluke o smanjenju broja nastavnih sati i „skresati“ suvišne nastavne sadržaje kako učenici ne bi morali „bubati“ bespotrebne činjenice i nebitne nastavne sadržaje. Sjećam se da je u predvorju moje škole osvanula ogromna parola: „MANJE ŠTREBANJA, VIŠE ZNANJA.“ Nisam tada još razumjela što znači rasterećivanje učenika, kakvu poruku nosi ta parola, ali sam od starijih učenika i roditelja čula da ćemo u školi provoditi manje vremena, da će se smanjiti broj sati i da ćemo trebati manje učiti. Radovala sam se toj vijesti, kao što se samo neiskvarena i naivna djeca znaju radovati, ali iz godine u godinu radovanje je sve više nestajalo, a sada kada sam stigla u VIII. razred posve je nestalo, jer od silnog rasterećenja u školi provodimo isto ili čak i više vremena nego što ga provode naši roditelji na svojim radnim mjestima. Kako ne biste mislili da „trabunjam“ i kao mlada, ali savjesna novinarka širim dezinformacije, evo činjenica: U VIII. razredu i u petodnevnom radnom tjednu ima 26 sati redovne, 6 sati izborne nastave (od koje je najčešće ponuđena informatika, strani jezik i vjeronauk) i 1 sat razrednika. Bolji učenici uglavnom upisuju sva tri izborna predmeta, a oni slabiji pohađaju dopunsku nastavu iz pojedinih predmeta. Ali tu nije kraj, u školama je organizirana i dodatna nastava, a učenicima je ponuđeno i uključivanje u izvannastavne aktivnosti i tu se ponovo nakupi najmanje 4 sata. Ne treba biti vrstan matematičar, da sve to zbroji i dobije rezultat iz kojeg je vidljivo da učenici u školi provode tjedno 37, a poneki i više sati, odnosno 7 ili 8 sati na dan. Novi ministar je već najavio da se u idućoj školskoj godini u prvi razred uvodi informatika, a u predmetnu nastavu još jedan predmet, građanski odgoj i zdravstvena kultura (spolni odgoj). Kažem vam, u škole treba pod hitno uvesti cjelodnevni boravak. Rasterećivanje sadržaja nastavnih programa priča je za sebe. Udžbenici su sve opširniji i sve deblji, a školske torbe sve teže. Udžbenici s pripadajućim radnim bilježnicama i vježbenicama imaju ukupno 3577 stranica, a ako ovom broju dodamo još oko 700 stranica književnih djela koje učenik treba pročitati za lektiru, tada je to 4257 stranica, odnosno učenik osmog razreda trebao bi svaki dan pročitati 24 stranice. Naravno, sadržaje pojedinog nastavnog predmeta treba pročitati i nekoliko puta, jer nije dovoljno samo pročitati, nego pročitano i upamtiti. Ako uspije upamtiti samo ono bitno, odnosno samo jednu četvrtinu pročitanih stranica, tada bi učenik u jednoj nastavnoj godini trebao memorirati više od 1000 stranica. Može li to učenik nakon 7 ili 8 sati provedenih u školi? Ovome valja pridodati i vrijeme pisanja domaćih zadaća, rješavanje zadataka u radnim bilježnicama ili vježbenicama, vođenje lektirnog dnevnika čitanja, a učenicima putnicima još pridodati i vrijeme koje provedeno na putu u školu i iz škole i dobit ćemo podatak da učeničko radno vrijeme traje duže od 12 sati na dan. Molim vas, nemojte nas više „rasterećivati“ jer više nećemo imati ni nedjelje kao dan koji možemo provesti sa svojim roditeljima i prijateljima, a parolu „ Manje štrebanja, više znanja“ ionako smo već zamijenili parolom „Obećanje ludom radovanje!“ Mateja Jurčić, VIII. razred Državni LiDraNo, Šibenik, 2012. Naslovnica knjige “Četiri najodličnija pisca našega užeg zavičaja” Naslovnica knjige “Moj zavičaj-istočna Moslavina u slici, riječi i pjesmi” Breza

[close]

p. 12

12 Znanje je imanje Geografi U 2010./11. nastavnoj godini održana je dodatna nastava iz geografije. Organizirana je skupina mladih geografa, 4 učenika V. i 3. učenika VI. razreda. 18. siječnja 2011. godine mladi geografi sudjelovali su na školskom natjecanju iz geografije, a četiri učenika predložena su za županijsko natjecanje. Učeniku Leonu Kuserbanju nedostajao je jedan, a Davoru Jurčiću dva boda, da bi bili uvršteni među 30 najuspješnijih mladih geografa V. i VI. razreda u našoj županiji. U školskoj 2011./2012. godini dodatnu nastavu iz geografije pohađalo je 6 učenika V. i 6 učenika VI. razreda. Na satovima dodatne nastave učenici i učenice su isto tako rješavali teže zadatke iz geografskih zbirki zadataka pripremajući se za školsko i županijsko natjecanje iz geografije. Najbolje rezultate postigao je učenik Jakov Marenić (V. razred), osvojivši 1. mjesto na školskom natjecanju, 3. na županijskom. Jakov je bio 34. od stotinu predloženih učenika za državno natjecanje V. razreda. Nije se uspio plasirati na ovu razinu natjecanja, jer je Povjerenstvo za državno natjecanje iz geografije pozvalo samo prvih 20 kandidata-natjecatelja. Na županijskom natjecanju u Daruvaru Jakov je nagrađen diplomom i vrijednom knjigom, a njegov voditelj, učitelj Darko Deželić diplomom i prigodnim nastavnim materijalima. Darko Deželić, prof. Školska natjecanja u poznavanju engleskoga jezika Učenici 8.-ih razreda naše škole, iako uče engleski kao 2. strani jezik, natječu se u poznavanju engleskoga jezika s učenicima kojima je to 1. strani jezik. Vrijedno su se pripremali za natjecanje zbog čega smo iznimno ponosni na njihov uspjeh 2010./11. i 2011./12. šk. godine od kada i sudjeluju u natjecanju. 2010./11. sudjelovali je 8 učenika/ca: Domagoj Bratković, Emilia Fiala, Vanja Hasanac, Mihaela Kramarić, Silvija Mrkonja, Martina Vanjurek, Krunoslav Varga i Lea Vodjerek. Najveći uspjeh ostvarila je Martina Vanjurek koja je osvojila 9. mjesto od sveukupno 140 učenika Bjelovarskobilogorske županije. 2011./12. sudjelovale su dvije učenice: Lorena Đuroković i Sara Klobučar. Sara Klobučar osvojila je 8. mjesto od sveukupno 105 učenika dok je Lorena Đuroković osvojila 21. mjesto. Jedan je bod nedostajo učenicama Martini Vanjurek i Sari Klobučar da sudjeluju na županijskom natjecanju što je značajan uspjeh za našu školu. Učiteljica Kristina Smiljić MATKA...je ipak slatka! Da je "MATKA...ipak slatka" pokazuju osvojeni bodovi učenika četvrtih razreda matične škole, Josipa Gelenčira, Davida Raića, Domagoja Hasanca i Lucije Petreković, koji su na ovogodišnjem školskom/općinskom natjecanju iz matematike postigli zapažene rezultate. Josip je osvojio maksimalan broj bodova (50), David (46), Domagoj (39) i Lucija (36). Njihova mentorica, učiteljica razredne nastave Silvija Arland ponosna je na njihov rad, trud i zalaganje tijekom priprema za natjecanje, a što je rezultiralo izvrsnim rezultatima. Na Županijsko natjecanje pozvani su Josip Gelenčir i David Raić. Vrlo uspješno su predstavili našu školu. Učiteljica Silvija Arland Hrvatski jezik U školskoj 2010./2011. godini na Školskom natjecanju u poznavanju hrvatskoga jezika sudjelovalo je troje učenika VIII. Razreda. Na županijskoj razini sudjelovalo je 78 učenika, a na Županijsko natjecanje pozvano je samo 10 učenika. Ponajbolji uspjeh na školskom natjecanju postigla je Emilija Fiala koja se našla po broju bodova među 10 najuspješnijih koji su pozvani na županijsko natjecanje. Stjepan Banas, prof. bez GPS-a. Jedino oružje koje su imali bio je jurišni, poluautomatski Brain, domaće proizvodnje. Sad već imaju iskustvo – uništavaju Pizza Cut. Potom je slijedila iscrpljujuća borba jedan-na-jedan. Bilo je padova, ali što je najvažnije i podizanja! Izlazili su iz ringa ponosno, sa sviješću da su izvrsno predstavili boje svojeg dresa. Oni stariji sudionici, sad već s brkom na licu, sjećaju se tih događaja i još ih dan-danas prepričavaju. Priča je to o pomaganju, samostalnosti, borbi u kojoj nije bilo odustajanja. Akteri su za to osvojili zlatnu sredinu. Ocjena: ***** Vjeroučitelj Goran Rukavina Svemoguća misija (2010./11.) AZOO i BKB u suradnji s OŠ Slavka Kolara. 120' komedija, avanturistički, SF Režija: Goran Rukavina Uloge: Princ Valiant: Robert Valentić, Miss Lore All: Lorena Đuroković, Dom Bros: Domagoj Bratković, Ivy Clar: Ivana Klarić Mjesto radnje: Vjeronaučna Olimpijada u Bjelovaru, Katedrala Sv. Terezije Avilske Film je rađen prema istinitom i ne tako davnom događaju. Za glumačku ekipu odabran je smjeli i odvažni mladi kvartet, nadaleko poznat po svojim talentima, predanosti u radu i neustrašivosti. Priča prati mlade borce: Princa Valianta, Miss Lore All, Dom Brosa i Ivy Clar, koji na svome putu do Olimpa moraju prijeći Scile i Haribde. Dolazak do Prijestolnice nije bio nimalo lagan zadatak. Na samom polasku, Thalia je otvorila svoja vrata i umalo izbacila Princa. Podvalili su im i pangalaktički transporter koji nikako nije mogao postići brzinu svjetlosti. Uz sve to, hrabri su borci ipak stigli u Prijestolnicu i vrlo lako svladali prvi nivo: Mr. Sandwich kod Fast Fooda. Dalje je bilo lakše. Kao pravi tim, krenuli su u arenu rješavati teške zadatke, kroz šumu pitanja i labirinte Breza

[close]

p. 13

Priroda je naša mati Eko bilten TERENSKA NASTAVA U ŠUMI TRUPINSKI GAJ Šuma je cjelovita životna zajednica s posebnim zakonitostima koje u njoj vladaju. Najbolje je možemo upoznati boraveći u njoj i promatrajući biljni i životinjski svijet koji u njoj živi. Zato smo krenuli u nama najbližu šumu Trupinski gaj. Tamo nas je dočekao djelatnik šumarije, gospodin Spomenko Toplak. Rekao nam je da je dio šume Trupinski gaj proglašen zaštićenim područjem zbog svoje iznimne ljepote. 13 Uzimanje uzoraka tla. Najprije smo ispitali koji životni uvjeti vladaju u šumi: 1. Ispitali smo kiselost tla na različitim lokacijama i dubinama. 2. Utvrdili vlagu, tvrdoću i boju tla 3. Odredili osvijetljenost šume 4. Odredili temperaturu tla Najprije smo se zaustavili pored lovačke čeke. Najljepši dio šume je pored izvora. Voda izvire ispod korijena velike bukve. Šumari su natkrili izvor da bi voda bila uvijek čista. Uz izvor se sastaju mladi parovi pa ga još zovu IZVOR LJUBAVI. Ispitivanje pH šumskoga tla pomoću pH metra. Pored izvora. Na najnižem dijelu šume nalazi se veliki ribnjak bogat florom i faunom. Vodu iz ribnjaka pije šumska divljač koja živi na udaljenosti od 4 km. Do ribnjaka vode protupožarni putovi, a voda iz ribnjaka služi za gašenje mogućeg požara. Ponijeli smo pribor za terensku nastavu: bilježnice, olovke, povećala, fotoaparate, termometre, pH metar, lopatice i ostali pribor. Breza

[close]

p. 14

14 Priroda je naša mati POKUS 2. Testiranje na nitrat Uzorci vode iz ribnjaka u sredini šume Trupinski gaj koju pije sva šumska divljač na udaljenosti od 4 km. PRIBOR I KEMIKALIJE: komplet za analizu voda, uzorci vode iz ribnjaka OPIS POKUSA I ZAPAŽANJA: Uzeli smo uzorke vode koju pije šumska divljač. Napunili smo epruvetu NO3 do oznake. Dodali smo dvije mjerne žlice reagensa NO3 1. Zatim smo dodali 1 mjernu žlicu reagensa NO3 2 i protresali začepljeno 1 minutu. Sve smo ostavili stajati 10 minuta i tada smo očitali vrijednost na kartici boja. ZAKLJUČAK: Testiranjem smo utvrdili da je količina nitrata 10 ppm, a to znači da je ta voda dobra za napajanje šumske divljači. Lidija Klobučar, 8. b razred Uzeli smo uzorke vode iz ribnjaka. Nakon povratka s terenske nastave ispitali smo uzorke tla i voda koje smo donijeli iz šume Trupinski gaj. POKUS 1. Mjerenje pH vrijednosti šumskoga tla PRIBOR I KEMIKALIJE: Komplet za analizu tla, pribor za filtraciju, digitalna vaga, uzorci tla OPIS POKUSA I ZAPAŽANJA: Odabrali smo dvije lokacije u šumi Trupinski gaj gdje smo uzeli uzorke tla s dubine 10 cm. Lopaticom smo uklonili lišće. Uzorak tla smo izmrvili i posušili na prozračnom mjestu. Izvagali smo 10 g uzorka tla i stavili u bocu širokoga grla. Dodali smo 25 mL ekstraktne otopine za ispitivanje tla i protresali 1 minutu. Kada je nastao talog, dekantirali smo, zatim filtrirali i dodali 3 kapi pH reagensa. Postavili smo čep, protresli i rezultat iščitali s kartice boja. pH vrijednost bila je 7. UČENIČKA ZADRUGA RUČNO TKANJE OD OTPADNIH TKANINA Ivana Klarić, Sara i Lidija Klobučar ispituju uzorke. ZAKLJUČAK: Ispitivani uzorci su pokazali da je pH vrijednost bila 7, a to znači da je tlo neutralno. Naša škola je od 2005. godine Međunarodna eko-škola. Između ostalog bavimo se i aktivnostima, kojima pronalazimo načine kako možemo iskoristiti otpad. Recikliramo papir i staklo, a nedavno smo se počeli baviti iskorištavanjem ostataka tkanina. Za ručno tkanje potrebno je najprije pripremiti drvene okvire određenih dimenzija. To nam je pomogao napraviti domar škole Janko. Dječaci zadrugari su pribili čavliće na uži dio okvira u razmaku od jednog centimetra. Djevojčice zadrugarke su izrezale tkanine na širinu 2-3 cm. Naučili smo i kako se trake spajaju da bi spojevi kasnije bili nevidljivi. Na okvire su učvrstile usku čvrstu traku koja je osnova za tkanje. Kako se izrađuju tkanice naučila nas je učiteljica Jirina Žutina. Breza

[close]

p. 15

Priroda je naša mati 15 Salvetnom tehnikom smo izradili ukrasne kutijice i stalke za olovke. Taj nam se rad sviđa. Na podlogu nanosimo ljepilo, a zatim ukrašavamo izabranim sličicama. Kutijice za olovke. Slike prikazuju ručno tkanje. Kaširali smo i balone. Izradili smo velike pisanice. Njima se posebno ponosimo. Od plodova jeseni izradili smo JESENKE. Ponosni smo na našu obitelj snjegovića koja je izložena u predvorju naše škole. Izradili smo ih od mnogo papirnatih grudica. Kaširanje balona. Uredila Nikolina Obrovac, 6.a razred SEKCIJA “PČELICE” (2. razred) Mali smo. Marljivi smo kao pčelice. Volimo raditi svojim ručicama. Zato i nosimo ime «Pčelice». Naučili smo izrađivati predmete raznim tehnikama. Sviđaju li vam se naše drvene narukvice? Najprije smo površinu drvenih narukvica očistili brusnim papirom. Obojili smo ih bijelom akrilnom bojom. Nakon sušenja slijedilo je nanošenje pažljivo izabranih motiva salvetnom tehnikom. Kada se sve dobro osušilo narukvice smo lakirali bezbojnim mat akrilnim lakom. Narukvice od drveta ukrašene salvetnom tehnikom Izrada ukrasnih predmeta salvetnom tehnikom Breza

[close]

Comments

no comments yet